Sun. Oct 21st, 2018

Bog protiv Lucifera

Bila sam skroz malena kad sam otkrila za postojanje anđela. Nije mi bilo niti šest godina. Moji vršnjaci su zaspali u krevetu gledajući crtiće, ili dok su im majke pričale najlijepše bajke za laku noć o djevojci koja je otišla na bal i izgubila staklenu cipelicu, ali ne i ja.

 

Nakon navršene treće godine života, ušuljavala sam se prabaki u krevet. Krevet je dimenzija 240×260. Drven. Povišen. Star, ali zato jako udoban i kvalitetan. S bakom bi prije spavanja narezala jabuku na kriške, uzele bi u sobu, i jele iz malog tanjurića. Kako je baka govorila, prije spavanja je najbolje uzeti voće za lagan san.

Pričala mi je priče o onom velikom, našem stvoritelju, Bogu. Pričala mi je o anđelima, kako nas paze i čuvaju cijeli dan i noć. Pričala mi je kako svako od nas ima anđela čuvara iza sebe kojeg ne možemo vidjeti. Pričala mi je o Djevici Mariji koja je rodila Isusa. Prije nego što bi utonule u san, obavezno bi se pomolie Bogu i anđelima da nas čuvaju i štite od zla.

Moj najveći strah tada je bio da Bog nije čuo moje molitve, pa bi se molila glasnije. Po danu sam trčala bi po dvorištu u krug, i pjevala molitve Njemu.

Kako sam išla sve starija, moja strast i želja za teologijom je bila i dalje prisutna. Ljudi bi mi govorili da sam mali anđeo. Bila sam jako poslušna. U osnovnoj školi smo dobili geografiju, koja je govorila o postanku svijeta na skroz drugačiji način od onoga kojeg ja znam. Veliki prasak. Glava mi nije dala mira. Kako su znanstvene teorije bacile Boga u vodu? Gdje se on tu uklapa?


Srednja škola je vrijeme kad polako pronalazimo svoje ja i svoj identitet koji je tako dugo bio skriven u nama. Srednja škola je bila vrijeme kad sam odlučila, ne vjerovati u ono što je baka pričala, nego sam odlučila vjerovati znanstvenicima i njihovim dokazanim teorijama. Taj period je bio dosta težak. Odbaciti nešto u što vjeruješ cijeli život. Odbaciti nešto o čemu si godinama slušala prije spavanja. Bilo je teško. Takve odluke se ne dogode same od sebe. Treba raditi na njima.

Srećom pa sam odrastala u doba interneta i kada su knjige pune korisnih informacija.
Otkrila sam da ne moram vjerovati u prazno, odnosno biti ateist. Otkrila sam ljepotu ljudske duše i njezinom ponašanju u okolini. Otkrila sam koliko je ustvari ljudska duša lijepa. Otkrila sam filozofiju. Filozofiju života zvanu Budizam. Nakon toga, službeno sam odbacila svoju vjeru kao kršćansku. Nisam više pripadala kršćanstvu. Ali. Nije bilo gotovo. Nešto što je u tebi, vatra koja gori, strast, to ti nitko ne može oduzeti, pa čak niti ti sam od sebe. Teologija je predivna za poučavanje i učenje. Strast za njom je i dalje bila tu. Zato sam ju i odlučila upisati. Naučila sam anđeoski jezik. Hebrejski mi nije išao najbolje na faksu, iako sam imala veliki interes za njega, i htjela sam ga znati.  Nakon godinu dana studiranja, bio je kraj.
Ali… Strast ostaje.

 

Puno razmišljam. Pogotovo o tim velikanima. Bog i Lucifer. Ako ste čitali najčitaniju knjigu na svijetu, vjerojatno znate da je Bog stvarao svijet 7 dana. Bog je prvo stvorio anđele. Kao njegove sluge, i bića koja imaju moći kao i on, ali nisu moćnija od njega samog. Njegov najdraži anđeo bio je Lucifer. Luciferu je jedinome dao iste moći kao što ih i on sam ima. Imao je povjerenja u njega. Bog je odlučio stvoriti ljude na svoju sliku. Ljudi nisu imali nikakve moći, ali su imali nešto što anđeli nemaju. Savjest i slobodnu volju. Lucifer je postao jako ljubomoran zbog toga što njegov otac više voli svoja stvorenja nego njega samoga. Bog je anđeu G. dao da pazi ulaz rajskog vrta. Lucifer je uvjerio anđela da ga pusti u rajski vrt među Adama i Evu. Ali nije došao u svome pravome obliku već u obliku zmije. Prvi grijeh. Adam i Eva su protjerani iz rajskog vrta, uz kaznu da će se čovjek mučiti cijeli život kako bi prehranio svoju obitelj, dok će žena djecu rađati u muci i krvi. Zmija je dobila kaznu, da su joj oduzete noge i mora puzati cijeli život. Ali ono što mi ne znamo, zmija je Lucifer. Lucifer je protjeran iz Raja, skupa sa svojim sljedbenicima, koje znamo kao pali anđeli. Nakon stvaranja Pakla, mi ne znamo njegovu istinsku kaznu. Prema informacijama s interneta, njegova kazna jest da je zatvoren u kavezu, bez da ima ikakvog doticaja s svijetom i sa ljudima.

 

Balans je tu. Čovječanstvu dan danas njihov dar, slobodna savjest, neda mira. Podjelili smo se u religije. Svatko je odabrao ono u što želi vjerovati, ili u što ne želi vjerovati. Ali ja želim pričati o podjeli na fanatiziranje Boga i Lucifera.

 

Fanove Boga, znamo kao kršćane. Njihova zaluđenost vjerom zna nekad prelaziti svake granice. Misleći da je sve što je Bog rekao dobro. Shvaćaju bibliju doslovno, iako se ona nikada ne smije u kontekstu shvaćati doslovno već metaforički, da bi se iz teksta izvukla pouka djela. Klanjaju se kipovima za koje misle da su Isus i Marija. Njihov ljudski oblik mi ne znamo, kipovima stvorili sliku njih kako ih mi vidimo. Ako znate priču sa Zlatnim teletom, ovo je skroz ista stvar. Čovječanstvo ne zna da se cijeli život klanjamo zlatnom teletu. Čak i kroz pravila koja su nam zadana za vjeru, čovječanstvo i dalje griješi. Fanatiziranje koje je prešlo svaku granicu jest kad sam radila u jednoj tvrtci. Žena je bila tako zaluđena Bogom i vjerom da je po strojevima objesila stotinjak krunica s kojih visi čovjek prebijen na križ, polumrtav. Samim time postupkom prekršila je čovjekovu slobodnu volju koju nam je Bog dao. Nisu svi vjernici, ne možeš svakome nadmetati svoju vjeru.
Dress code je bila bijela majica. Srećom pa je ona imala bijelu majicu Zlatnog teleta. Na printu majice je bio Isus, kakvoga čovjek vidi, na čiju glavu su stavili krunu od trnja, dok je umirao u krvi i muci. A da sam ja došla u majici gdje veliki morski pas iskace iz dubine i pokušava pojesti ženu na luftiću, bila bi sotonista.

 

Sotonisti je termin koji su kršcani posvojili, da bi najbliže opisati jednom riječju osobu koja nije njihove vjere –  idolozira crnu boju i rock glazbu. Što naravno nije po njihovoj volji. Upravo mi je pao na pamet video kojeg sam davno gledala, kako su časne sestre okružene oko punkera, dok pokušavaju iz njega otjerati demona. U tome tijelu je bio samo čovjek. Čovjek koji iz vana nije bio prema njihovoj volji i vjeri. To je jedan od razloga zbog kojeg sam odbacila svoju zaluženost kršcanskom vjerom. Krscani previše diskriminiraju. Svakoga to nije po njihovoj volji ce nazvati sotonistom ili da je opsjetnut demonom i Luciferom. Ne, nije. Samo koristi ono što mu je Bog dao. Svoju slobodnu volju.

 

Postoje ljudi koji cijene Lucifera. Oni stvari Sotonisti. Hai satan. Ne, nisu tako strašni izgledom kao što mi mislimo. Postoji puno gore od toga. Kršcanin koji ide u crkvu svake nedjelje, a izvan nje diskriminira i krši svoja vjerska pravila.

 

Ali.. Čemu idoloziranje Lucifera? Onog velikog. Koji mrzi ljude. Zbog nas više nema ljubavi između njega i njegovog oca. Zbog nas su otac i sin rastavljeni od malih nogu. Neposluh nije bio naš prvi grijeh. Naš prvi grijeh bio je što smo izazvali svađu između Boga i Lucifera. Iako je Bog veći krivac od nas. Što je zapostavio svoj najdražeg sina zbog nekoga kome je dao svoju slobodnu volju.

 

Iako znam o teologiji i samoj vjeri, pravilima, normama i moralu više od prosječnog vjerskog fanatika; Nisam Team God niti Team Lucifer. Ne pripadam ni jednoj vjeri. Pripadam filozofiji života. Budist sam, and I’m proud of nothing.

 

 

__________________________________

 

 

Autor:

Iza imena Hellmouth skriva se djevojka od 21 godinu, koja je stalno frustrirana stvarima koja se dešavaju oko nje. Hellmouth je mjesto gdje se mogu izraziti o problemima koji me muče, a ujedino stvoriti svoje malo carstvo.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Lips & Heels

online magazin

Pratite nas na društvenim mrežama

RSS RSS

%d bloggers like this: